Uvoz iz Kine
email adresa

pon-pet 09h-17h(Kinesko vreme)
Tel/WeChat +86-15208965341

pon-pet 09h-17h(Srednjeevropsko vreme)
Tel/Viber +381-642280245

Dok se fabrike zatvaraju i domaća privreda sve više slabi, primjer Nikšićanina Blagoja Bata Kovačevića zalazi u domen nemogućeg za crnogorske prilike.Priča Nikšićanina Blagoja – Bata Kovačevića, u vrijeme dok se u Crnoj Gori masovno zatvaraju proizvodni pogoni i radnici štrajkuju glađu zbog neisplaće
Otvorio fabriku u Kini, jer u Crnoj Gori neće niko da radi
Gabriel Grupa agent za pronalaženje i slanje robe iz Kine.

Dok se fabrike zatvaraju i domaća privreda sve više slabi, primjer Nikšićanina Blagoja Bata Kovačevića zalazi u domen nemogućeg za crnogorske prilike.
Priča Nikšićanina Blagoja – Bata Kovačevića, u vrijeme dok se u Crnoj Gori masovno zatvaraju proizvodni pogoni i radnici štrajkuju glađu zbog neisplaćenih zarada, nalik je onim iz rubrika "vjerovali ili ne".



Kovačević je prvi državljanin Crne Gore koji je otvorio fabriku keramičkih suvenira u dalekoj Kini, u kojoj marljivo radi čak 200 zaposlenih.
Čovjek, koji je sa svojim saradnicima osmislio čak 450 različitih suvenira sa motivima Crne Gore, ujedno i prvi koji je u našoj zemlji prije više od deceniju otvorio legalnu suvenirnicu i registrovao prvu firmu koja se bavi proizvodnjom suvenira i prodajom, kaže da mu je želja bila da pogon otvori u Crnoj Gori, ali bi to, kako kaže, bila nemoguća misija.
Iako pogon, koji je sa svojim partnerom otvorio prije sedam godina u centralnoj Kini, nikada nije posjetio jer ima strah od aviona, premještanje proizvodnje suvenira na Daleki istok bilo je jedino rješenje. Bato kaže da ni u Srbiji, a još manje u Crnoj Gori, nema ljudi sposobnih i vještih da rade keramičke suvenire.

“Naša 'Montenegro art' DOO je bila i prva firma u Crnoj Gori koja je u Privrednom sudu registrovana za djelatnost proizvodnje i prodaje suvenira. Sada već davne 2001. otvorili smo suvenirnicu u budvanskom Starom gradu, koja je ujedno bila i prva zvanična suvenirnica otvorena u Crnoj Gori. Ona i dan danas radi svih 365 dana u godini. U to vrijeme je bilo štandova na kojima su prodavani suveniri, ali legalne prodavnice u Crnoj Gori nije bilo“, kaže Kovačević.

Skroman po prirodi i sumnjičav kako će se njegov posao objavljivanjem u medijima protumačiti “jer ljudi kada čuju da neko ima fabriku misle da su u pitanju milioni”, Kovačević ističe da su na otvaranje pogona u Kini bili prinuđeni kako bi održali svoje suvenirnice.
"Sada bih odmah prepustio cijeli posao proizvodnje i veleprodaje nekome, samo da me ona servisira, kao što mi sada servisiramo suvenirima sve naše partnere“, napominje Kovačević.
Pogon se nalazi u kineskoj obalsti Fu dži Jan i, u zavisnosti
od obima proizvodnje, upošljava od 150 do 200 radnika. Kovačević snabdijeva suvenirnice u Crnoj Gori i Srbiji, a njegov partner drži tržište Hrvatske i BiH.
“Sve što tamo proizvodimo su naše ideje. Sve smo osmislili, od izgleda do natpisa, naše je kompletno autorsku djelo. Svake godine izbacimo 30 do 50 novih artikala. Sada imamo nešto oko 450 suvenira u ponudi. Radimo motive iz cijele Crne Gore, od Kolašina, Žabljaka, Mojkovca, do Budve, Ulcinja i ostalih naših turističkih destinacija. U svim gradovima imamo naše poslovne saradnike i partnere, koji ozbiljno rade svoj posao, i praktično smo svi prijatelji”, ističe Bato.
Na pitanje zbog čega nije bilo moguće pogon za proizvodnju suvenira od keramike otvoriti u Crnoj Gori, Kovačević odgovara da kod nas nema radne snage.
"Nije u pitanju gdje je jeftinija radna snaga, jednostavno ovdje nema ljudi koji hoće da rade. Nije samo u pitanju ova naša branša. Nažalost, u bilo kojoj drugoj branši nema ljudi koji bi radili posao. Danas imamo otprilike u Crnoj Gori 30.000 nezaposlenih, toliki broj radnika smo ljetos uvezli iz okruženja da radi preko sezone. Nama ovdje u firmi radi nešto više od 20 zaposlenih, od kojih je samo troje iz Crne Gore. Imamo konstantan problem da nađemo radnike. Mi smo pokušali i krenuli da radimo proizvodnju u Srbiji, jer smo mislili da tamo ljudi imaju tradiciju sa keramikom, ali smo izgubili godinu i po dvije, tražeći ljude. U Crnoj Gori to bi bila nemoguća misija“, smatra Kovačević.
Cilj mu je bio da obezbijedi rentabilnost maloprodaje u Crnoj Gori: “Mi poštujemo sve one ljude koji od nas kupuju suvenire, servisiramo ih od prvog do posljednjeg dana, u količini koju oni traže. Ta konstantna podrška nije mogla biti poštovana da nijesmo otvorili pogon u Kini“.
Svi mi koji smo u ovom poslu smo prijatelji, a ne konkurenti
Kovačević ističe da u njihovom poslu ne postoji konkurencija, već su svi postali dobri prijatelji. Svi moji dobri prijatelji ušli su u ovaj posao, i mi se svi međusobvno ispomažemo.
U našoj branši nije prisutna ona konkurencija, gdje jedni druge uništavaju. Mislim da smo rijetki primjeri gdje konkurentni sjede zajedno i druže se“, ističe on. Ipak, ima i onih koji njihove suvenire godinama unazad kopiraju i prodaju:
"Naš kompletan asortiman suvenira, ali bukvalno je iskopiran svih ovih minulih godina. Kopiraju sve, ali ni to ne urade kako valja. Mi ako neke godine ubacimo na tržiše 30 novih suvenria, već naredne od toga 10 do 15 se plagiraju. Niti se bunimo, niti nam smetaju. Toliko je to loše, da nam to i prija takva konkurncija. Vide ljudi šta je kvalitet, a šta ne i kupuju kod nas. Pokušavali smo da zaštitimo naše ideje, ali zakon je takav da je to veoma teško”.

Kupili smo mašine i alate i krenuli

Kovačević je prvo fabriku suvenira otvorio u Srbiji.
“Radili smo nekih godinu i po, ali smo ubrzo morali da to obustavimo. Počela je jaka konkurencija, nijesmo mogli da ispratimo cijene. Krenuli smo sa tim ciljem da najskuplji artikal u veleprodaji bude pet eura, a u maloprodaji deset eura. To nijesmo mogli da postignemo sa proizvodnjom u Srbiji, niti bilo gdje ovdje. Samim tim smo se okrenuli prema Kini”, kaže Kovačević.
Tamo je našao partnera, koji je po njegovim nacrtima radio keramičke suvenire:
“Međutim, nakon prve ispuruke, uslijedila je mnogo loša. Što je najgore taj kineski partner je prodao sve naše ideje na tamošnjem sajmu, mogo je svako do njega da kupi suvenir, koji je bio naša zamisao. Tada raskidamo sa njim posao. I moj partner iz Hrvatske, ja i moji saradnici iz Crne Gore odlučujemo da iznajmimo pogon u Kini. Kupili smo mašine, alate i osposobili proizvodnju”.
Izvor: vijesti.me